A onda je kročila iz sunca: Jane Greer

Jane Greer (1924.–2001.), unatoč relativno malom broju filmskih uloga, zauzela je trajno mjesto u povijesti film noira zahvaljujući prije svega ulozi Kathie Moffat u Tourneurovu klasiku 'Iz prošlosti' ('Out of the Past', 1947.). Ta je jedna uloga bila dovoljna da je pretvori u jednu od arhetipskih femme fatale američkog filma.

Foto: Jane Greer kao Kathie Moffat, i Robert Mitchum kao Jeff Markham / Jeff Bailey, 'Iz prošlosti'

Rođena je kao Bettejane Greer u dobrostojećoj obitelji u Washingtonu. U djetinjstvu je oboljela od Bellove paralize, zbog koje joj je bila paralizirana lijeva strana lica. Tijekom adolescencije uglavnom se oporavila, ali joj je ostao blago zakrivljen, asimetričan osmijeh. Ono što je moglo biti glumačka prepreka zapravo je postalo dio njezina šarma: Greerinu je licu davalo pomalo vragolast, zagonetan izraz, gotovo savršen za svijet noira, u kojem osmijeh nikada ne mora značiti ono što na prvi pogled obećava.

Po dolasku u Hollywood našla se u krugu Howarda Hughesa, tada nezavisnog producenta i čovjeka poznatog po vezama s mladim glumicama. Prema kasnijim pričama, Greer je odbila postati jednom od njegovih ljubavnica, nakon čega je Hughes izgubio interes za njezinu karijeru.

Potom se udala za pjevača Rudyja Valleeja, koji joj je pomogao dobiti ugovor s RKO-om — studijem koji će, ironično, nekoliko godina poslije preuzeti upravo Hughes.

Jane Greer je na kraju otišla toliko daleko da je tužila Howarda Hughesa kako bi raskinula ugovor — i dobila parnicu. No, pomalo paradoksalno, Hughes je unatoč tome nije potpuno otpisao: zadržao ju je kao glumicu i nastavio je angažirati. Taj odnos, istodobno profesionalan, konfliktan i osobno zategnut, dobro pokazuje koliko je njezina karijera bila isprepletena s moći studija i osobnim hirovima ljudi koji su njima upravljali.

Nakon manje uloge u noiru 'Two O'Clock Courage' iz 1945., Greer je dobila zapaženiju ulogu u 'They Won't Believe Me' (1947.), ovoga puta više kao 'dobra djevojka' nego fatalna žena.

A onda je, sa samo 22 godine, stigla Kathie Moffat.

Njezin prvi pravi ulazak u 'Iz prošlosti' jedan je od onih trenutaka koji gotovo trenutačno stvaraju filmsku ikonu. Kathie se dugo spominje prije nego što je vidimo, a zatim se pojavljuje u baru u Acapulcu. Greerina ljepota, fotografija Nicholasa Musurace i melankolični voice-over Roberta Mitchuma zajedno stvaraju gotovo savršenu noir pojavu: ženu koja izgleda kao obećanje, a od početka nosi slutnju katastrofe.

Kako film odmiče, Kathie postaje sve opasnija. Manipulira, laže, izdaje i ubija, ali upravo je Greerina sposobnost da istodobno djeluje ranjivo, zavodljivo i smrtonosno ono što lik odvaja od obične stereotipne femme fatale.

Paradoksalno, upravo je Howard Hughes, nakon što je preuzeo RKO, kasnije ponovno imao velik utjecaj na smjer njezine karijere. Greer je nakon nekoliko manje upečatljivih uloga relativno rano napustila Hollywood nakon udaje za imućnog poslovnog čovjeka.

Ipak, njezina veza s noir-em nije završila četrdesetih. Godine 1973. pojavila se u kriminalističkom filmu 'Umri na drugom mjestu' ('The Outfit') Johna Flynna, tvrdom neo-noiru prema romanu Richarda Starka, odnosno Donalda E. Westlakea. Uz Roberta Duvalla i Joea Dona Bakera, Greer je dobila priliku vratiti se svijetu profesionalnih kriminalaca, izdaje i osvete — samo u znatno ogoljenijem, nasilnijem i modernijem ruhu sedamdesetih.

Foto: Jane Greer kao Alma u 'Umri na drugom mjestu' ('The Outfit', 1973.).

Bio je to zanimljiv povratak glumice koja je četvrt stoljeća ranije pomogla definirati klasičnu femme fatale: od sjenovitih interijera i fatalističkog romantizma 'Iz prošlosti' do hladnijeg, brutalnijeg kriminalističkog svijeta 'Umri na drugom mjestu'.

Godine 1984. vratila se još jednom, ovaj put gotovo metafilmskom ulogom u 'Protiv svih pravila' ('Against All Odds'), remakeu 'Iz prošlosti'. Ovoga puta nije bila nova Kathie, nego majka lika koji je igrala Rachel Ward, nasljednica njezine fatalne žene iz originala.

Foto: Jane Greer i Richard Widmark u 'Protiv svih pravila' ('Against All Odds', 1984.)

Ponekad je i jedna stopa trag, a gomila stopa samo izgaženo tlo. Jane Greer nije trebala desetke velikih filmova da bi ostavila trag. Bio je dovoljan jedan ulazak u bar, jedan blago iskrivljen osmijeh i pogled zbog kojeg i gledatelj i Robert Mitchum odmah znaju da bi trebali pobjeći — ali, naravno, neće. Jer jednostavno ne mogu.

U 'Iz prošlosti' Jeff Bailey pamti trenutak kada je prvi put ugledao Kathie kako izlazi iz sunca. Čekao ju je — i dočekao.

Mi više nećemo moći.

Jane Greer umrla je 24. kolovoza 2001. u Los Angelesu, u dobi od 76 godina.

Ali možemo učiniti ono što film omogućuje bolje od gotovo svega drugoga: ponovno je pronaći.

U Acapulcu. U baru La mar Azul. Kako izlazi iz svjetla.

I svaki put izgleda kao da je upravo stigla.

Foto naslovna: Jane Greer kao Kathie Moffat, 'Iz prošlosti'